Septoplastika je kirurška korekcija iskrivljene nosne pregrade koja otežava disanje kroz nos. Zahvat se izvodi endoskopski, kroz nosnice, bez vanjskih rezova.
Ako još niste sigurni imate li devijaciju septuma i je li operacija potrebna, počnite na stranici devijacija septuma — simptomi i dijagnoza. Ova stranica opisuje sam zahvat.
Kada je septoplastika indicirana
Operacija se razmatra kada dokumentirana devijacija uzrokuje trajne tegobe koje nisu dovoljno ublažene odgovarajućim konzervativnim liječenjem. Trajanje i vrsta prethodnog liječenja ovise o uzroku tegoba i individualnom nalazu.
Najčešće indikacije su trajno otežano disanje na nos koje utječe na san i svakodnevni život; situacije u kojima izražena devijacija pridonosi otežanoj ventilaciji ili onemogućuje pristup tijekom planirane operacije sinusa; hrkanje povezano s nosnom opstrukcijom; te ponavljana krvarenja s eksponiranog dijela pregrade.
Septoplastika se izvodi i kao dio pripreme za operaciju sinusa — izražena devijacija može onemogućiti pristup sinusnim ušćima, pa se oba zahvata planiraju zajedno.
Kod djece i adolescenata odluka o zahvatu donosi se individualno, uzimajući u obzir rast nosa i lica, težinu opstrukcije, moguće posljedice neliječenja i dostupne konzervativne mogućnosti.
Endoskopska tehnika
Zahvat se izvodi kroz nosnice, bez vanjskih rezova i vidljivih ožiljaka. Endoskop daje izravan pregled cijelog nosnog hodnika, uključujući stražnji dio pregrade koji je klasičnim pristupom teško dosegnuti.
To ima tri praktične posljedice. Korekcija može obuhvatiti cijelu pregradu, a ne samo prednji dio. Očuva se više hrskavice, što je važno za stabilnost nosne strukture. Hemostaza se kontrolira pod izravnim nadzorom, čime se smanjuje potreba za tamponima — često se koriste mali resorptivni tamponi koji se ne moraju vaditi, ili se ne postavljaju uopće.
Turbinoplastika uz septoplastiku
Kod devijacije se nosna školjka na široj strani hodnika kompenzatorno povećava. Ako se to ne riješi istovremeno, disanje može ostati otežano i nakon ispravljene pregrade.
Ako postoji indikacija, turbinoplastika se može napraviti u istoj anesteziji. Dodatno trajanje zahvata i oporavak ovise o korištenoj tehnici i opsegu operacije. Potreba se procjenjuje endoskopski na pregledu, prije operacije.
Tijek zahvata
Septoplastika se najčešće izvodi u općoj anesteziji. Trajanje i potreba za boravkom ovise o složenosti devijacije, kombiniranim zahvatima, vrsti anestezije i pravilima ustanove.
Rez se radi na sluznici unutar nosnice (hemitransfiksijska ili Killianova incizija), nakon čega se sluznična ovojnica odvaja od devijirane hrskavice i kosti. Devijirani dio se uklanja ili repozicionira, uz očuvanje L-nosača — pojasa hrskavice uz hrbat i kolumelu koji održava oblik nosa. Sluznica se vraća i fiksira resorptivnim šavovima.
Kod većine pacijenata zahvat je ambulantni: nakon oporavka isti dan moguće je ići kući, ako to anestezija, krvarenje i pravila ustanove dopuštaju.
Priprema
Prije zahvata potrebne su laboratorijske pretrage (KKS, koagulogram, biokemija) i pregled anesteziologa.
Ako uzimate antikoagulantnu ili antiagregacijsku terapiju, nemojte je samostalno prekidati. Plan privremene obustave ili zamjene terapije određuju kirurg, anesteziolog i liječnik koji je lijek propisao, prema vrsti lijeka i individualnom riziku. Bez dogovorenog plana zahvat se ne planira. Pušenje treba prekinuti najmanje četiri tjedna prije i četiri tjedna nakon zahvata jer usporava zarastanje i povećava rizik od infekcije.
Na dan operacije dolazite našte, bez nakita, laka za nokte i kontaktnih leća, u odjeći koja se oblači sprijeda. Vožnja na dan zahvata nije dopuštena.
Oporavak
Rokovi niže su okvirni i ovise o tehnici, kombiniranim zahvatima i individualnom cijeljenju.
Prva dva dana nos je često zatvoren zbog otekline ili tampona i diše se na usta. Nelagoda je blaga i kontrolira se analgeticima prema postoperativnoj uputi. Spavanje s podignutim uzglavljem smanjuje oteklinu.
Vađenje tampona, kada su postavljeni, često je oko drugog ili trećeg dana — točno kada, ovisi o nalazu. Nakon toga većina pacijenata osjeti razliku, ali sluznica kroz prva dva tjedna još može biti otečena. Ispiranje fiziološkom otopinom nekoliko puta dnevno pomaže čišćenju.
Okvirno: povratak na uredski posao često nakon 7–10 dana, na fizički posao nakon nekoliko tjedana; lagani trening kasnije od uredskog ritma, kontaktni sportovi tek kada cijeljenje to dopusti. Puno poboljšanje disanja često se osjeća između četvrtog i šestog tjedna, kada oteklina sluznice prođe — to nije jamstvo istog ritma za svakoga.
Detaljne upute po danima nalaze se na stranici oporavak nakon septoplastike.
Odmah se javite ako se pojavi krvarenje koje ne prestaje, temperatura iznad 38,5 °C, bol koju analgetik ne kontrolira ili poremećaj vida. Kontakt za postoperativna pitanja dobivate pri otpustu.
Kombinacija s drugim zahvatima
Septoplastika se u istoj anesteziji može kombinirati s turbinoplastikom, s operacijom sinusa (FESS) kada postoji i kronični sinusitis, te s rinoplastikom kada uz funkcionalni postoji i estetski problem — taj se kombinirani zahvat naziva rinoseptoplastika. Ako se uz poboljšanje disanja razmatra i promjena vanjskog oblika nosa, više o planiranju kombiniranog zahvata pročitajte na portalu rinoplastika.info.
Kombiniranje ima praktičnu prednost: jedna anestezija, jedan oporavak, jedno bolovanje.
Rizici i moguće komplikacije
Septoplastika je zahvat s niskom stopom komplikacija, ali nijedna operacija nije bez rizika.
Očekivano i prolazno: oteklina, kore i sekret u nosu, blaga nelagoda, umor u prvim danima.
Rjeđe komplikacije: krvarenje koje zahtijeva intervenciju, infekcija, hematom pregrade koji treba drenirati, perforacija pregrade, te recidiv devijacije. Promjena vanjskog oblika nosa moguća je ako se ukloni previše potporne hrskavice — zato je očuvanje L-nosača ključno.
O svakoj od ovih mogućnosti razgovara se na pregledu, prije donošenja odluke.
